• Ivana Brlić Mažuranić i suvremeni moral

Život Ivane Brlić Mažuranić

 

Potječe iz ugledne obitelji – i Brlići i Mažuranići bavili su se politikom i umjetnošću. Ivanin djed, pravnik i političar, autor je cijenjenog  djela „Smrt Smail-age Čengića“. Njegov brat Matija napisao je „Pogled u Bosnu“. Matijin sin Fran autor je „Lišća“. 1

https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/ (27.3.2024.)

Rođena u Ogulinu 1874.; otac joj je Vladimir Mažuranić, sin prije spomenutog Ivana Mažuranića. Vladimir je povjesničar, odvjetnik i književnik. Ima sestru i dvojicu braće.

Obitelj često seli iz Ogulina zbog očeva posla ili žive odvojeno pa ga posjećuju. To utječe na Ivanu pa je tako napisala svoju prvu pjesmu „Zvijezdi moje domovine“.

1882. dolazi u Zagreb te navraća djedu u banske dvore, ali se ne uspijeva s njim lako zbližiti.2

https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/ (27.3.2024.)


Crnković M., Težak, D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti. Zagreb: Znanje, str. 254

Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 14

Ivana je prva dva razreda pohađala u djevojačkoj školi u Zagrebu.

Lako je naučila francuski, njemački, ruski i engleski jezik.

Rođak Fran Mažuranić naveo ju je da zapisuje doživljaje i razmišljanja u dnevnik.

Udaje se za odvjetnika Vatroslava Brlića iz Broda na Savi pa se tamo i preseli. Rađa sedmoro djece, ali dvoje umire ubrzo nakon poroda.

Ivana najprije potiskuje želju za pisanjem jer je još kao djevojčica zaključila da se pisanje ne slaže sa ženskim dužnostima.

No kasnije je pomirila svoje shvaćanje dužnosti i želju da svojoj djeci bude vodič i pisanjem otvori vrata prema bajkovitom svijetu.

Objavljuje dvije zbirke pjesama za djecu „Valjani i nevaljani“ (1902.), „Škola i praznici“ (1905.) te zbirku pjesama za odrasle „Slike“ (1912.)

Godine 1913. izlaze „Čudnovate zgode Šegrta Hlapića“, a 1916. „Priče iz davnine“, 1916. „Autobiografija“…

 

Ivana sa suprugom i djecom

Dubravka Zima: „Ivana Brlić Mažuranić“ Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001., str. 25

 

 

Ivana nastavlja pisati dječje stihove i  sređuje obiteljski arhiv.

Predsjedništvo JAZU-a je 1931. uputilo prijedlog Kraljevskoj švedskoj akademiji u Stockholkmu za dodjelu Nobelove nagrade za književnost Ivani Brlić-Mažuranić, a prijedlog je ponovljen i 1937.

Te je godine predložena i za dopisnog člana Umjetničkog razreda JAZU te biva izabrana.

Nakon smrti objavljene su joj knjige „Srce od licitara“ (1938.) i „Basne i bajke“ (1943.)3

Najvažnija Ivanina djela prevode se na većinu europskih jezika.


3 Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu., str. 25

 

Ivanina moralna stajališta

 

Prvi Ivanini dnevnički zapisi svjedoče o ranoj spoznaji temeljnih životnih istina.

Stoga su upravo oni i autobiografija najbolje polazište za dolazak do kršćanskih motiva u njenim djelima.

 

https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/(27.3.2024.)

 

Odgoj koji je Ivana primala u svome domu bio je u istančanom kršćanskom duhu i od najranijih dana ona gaji neizmjernu ljubav prema svome Stvoritelju i njemu se svakodnevno utječe. Taj duh utkala je i u svoja djela, što je sasvim razumljivo jer je prvenstveno pisala za svoju

djecu kojima je htjela ugraditi vrijednosti do kojih joj je stalo. Njena djela govore o dubokim, istinskim moralnim vrijednostima koje su utemeljene na biblijskoj istini o dobroti i ljubavi prema bližnjemu, poniznosti, skromnosti, grijehu, spoznaji, kajanju i opraštanju.

 

https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/(27.3.2024.)

Je li Ivanin moral primjenjiv na sadašnjost?

 

Mnogo se pisalo o moralnoj komponenti bajki i ostalih djela Ivane Brlić Mažuranić. Jasno je da autorica zagovara kršćanske vrijednosti. No to nisu samo vrline koje mogu proizlaziti iz vjere, već bi trebale biti neovisne o višem biću. Dakle, one bi trebale biti rezultat naše savjesti i odgovornosti. Osjećamo ispunjenje ako smo korektni prema sebi i okolini, te je ono snažnije od drugih oblika zadovoljstava, iako isprve to ne prepoznajemo.

Razdoblje je pada moralnih vrijednosti; proživjeli smo pandemiju koronavirusa, suočavamo se s dolaskom migranata u Hrvatsku te mnogi u toj situaciji ne pokazuju najbolje lice… Rusija i Ukrajina ratuju, a pozadina tih političkih zbivanja je kompleksna i u to je uključeno puno više od samo tih dviju država. U takvom svijetu, gdje nas u državi zatječe siromaštvo i borba za opstanak, naizgled nema mjesta starim vrlinama. Cijene se snalažljivost i lukavost, a poželjno je da ljudi što manje misle na druge dok djeluju za svoj probitak. Dok se bude prešutno odobravao takav mentalitet, on će doživljavati daljnji procvat.

Nesebičnost  i iskrenost se, nažalost, u brojnim situacijama pokažu kao pristup koji daje loše rezultate. No to je samo prividno jer te vrline mogu pružiti dugoročne rezultate koji nisu odmah vidljivi. Što se više novim generacijama budu usađivale vrline koje se danas premalo cijene, to će društvo imati više šanse za pozitivne promjene. No nije dovoljno da djeca samo čitaju knjige u kojima se promiču određene osobine. Drugi korak je razgovor nastavnika s učenicima jer na taj način oni samostalno promišljaju. Nadalje, takvo ponašanje moraju vidjeti u praksi  - u školi i kod kuće. Ako djeca uče o vrlinama u školi, a kod kuće susreću roditelje koji se na toksičan način prilagođavaju društvu i idu kraćim putem do uspjeha, teško će usvojiti ponašanje koje dovodi do pravog ispunjenja. Dakle, važna je dosljednost. Dosljednost zvuči kao utopija ili bar nešto što je izuzetno zahtjevno. Međutim, ono što se zasad može jest upoznavati književne likove koji su pobijedili probleme zahvaljujući vrlinama. Nikako se pritom ne smije zanemariti samostalno prosuđivanje o situacijama. Mentalna obrada je ključ svakog istinskog shvaćanja književnih djela, a na taj način ona utječu i na naše stvarno obrazovanje.

         Ova će nas virtualna izložba navesti na razmišljanje kako u moderno vrijeme raditi na vrlinama te mogu li tradicionalno shvaćene vrline i dalje biti aktualne. Djela Ivane Brlić-Mažuranić poslužit će nam kao polazište. Njezin je opus velik, ali neće biti cilj nabrojiti i sažeti radnju svih djela, već se zadržati na pojedinim likovima, idejama i reprezentativnim pričama.

         Odmak u odnosu na etiku koja se zasniva na pravilima pružit će nam neki zadaci za razmišljanje. Naime, odlučivati u skladu s pravilima ne ispada uvijek humano ni poželjno. Ponekad nam intuicija govori na koji način upotrijebiti vrlinu.

 

 

Čudnovate zgode šegrta Hlapića

 

Ivo Zalar smatra da su „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ dječji roman s bajkovitim elementima. Lik Hlapića je nerealan zbog svoje dobrote, naivnosti i nesvakodnevne požrtvovnosti - on je i poduzetan, a to omogućuje razvoj priče.

 

Naslovnica prvog izdanja knjige, ilustracija Naste Šenoa-Rojc

Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 64

 

 

Fabula je dinamična i živa, spretno se gradi napetost, svaki element koji se pojavi kasnije ima funkciju: npr. krava u prizoru Hlapićeva noćenja u Markovoj kućici ima ulogu u fabularnom zapletu i kulminaciji. Lik Hlapića je izuzetan, dok je Gita prosječna te tako ostvaruju ravnotežu.

Zlo se pojavljuje u liku crnog čovjeka i njegova dva ortaka, a drugi likovi s njima moraju postići razmjer pa ih je mnogo. Završetak romana je također bajkovit. U knjizi nailazimo i na upute čitatelju o postupanju s ispripovijedanim. 1

 

 

  

     

Brlić Mažuranić, I. (2021). Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Zagreb: Znanje, str. 6 i 41


Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 78

PRIČE IZ DAVNINE

 

U ovoj zbirci bajki  autorica dosta toga preuzima iz slavenske mitologije, recimo likove i objašnjenja prirodnih pojave. Primjer je Svarožić koji diže sunce. Nadalje, primjećuju se elementi neoromantizma s kraja stoljeća, a to je jedan od poetičkih pravaca moderne. Obilježje moderne je npr. izrazita vizualnost njezinih priča te interes za prirodu. Priče imaju etičku i umjetničku ideju vodilju. Radnju najčešće pokreću osjećaji likova (Kosjenkina znatiželja, Palunkovo nezadovoljstvo i pohlepa, Potjehovo poštenje i  istinoljubivost, Nevino sažaljenje itd.). Nema prave psihološke motivacije, a to se objašnjava djetinjom dobi likova. Likovi su nositelji jedne osobine i izvršitelji zadaće koju im je namijenila autorica. Pozitivni se ne razvijaju, a negativni se nekad preobražavaju, npr. Marun i Ljutiša se preobraćuju, Relja se smiruje, Mokoš se pokorava Suncu… 1

 

Autor slike: Vladimir Kirin, 3. Izdanje „Priča iz davnine“, 1926.

Zima, D. (2019).Praksa svijeta, Zagreb: Ljevak, Str.295

 

Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 116

Kako je Potjeh tražio istinu

 

U središtu pripovjednoga interesa bajke „Kako je Potjeh tražio istinu“ su tri mladića, unuci starca Vjesta. Iako je adolescencija suvremena socijalno i kulturno konstruirana kategorija, ovdje se promatra kao razdoblje života između djetinjstva i odrasle dobi. Važnost socijalizacije mladih ljudi i njihovo pretvaranje u odrasle, zrele i punopravne članove ljudske  zajednice nameće se kao dominantna tema u ovoj bajci. Osobitost djela je i rodna jednoznačnost, što nije karakteristično za ostale bajke; naime nema žena. Žene se inače prikazuju kaso moralnije, solidarnije, lojalnije, odane načelima. Moglo bi se zaključiti da se socijalizacija muške djece i mladih promatra kao složeniji i zahtjevniji zadatak. Potjeh kao višestruko nerealiziran (u životnoj pragmi, u neispunjavanju dužnosti prema djedu, u odustajanju od etike srca te, konačno, zbog izjalovljenja potrage za mudrošću) mora nestati jer nije obavio ključan zadatak socijalizacije: uklopiti se u zajednicu u skladu s dominantnim normama i postati korisnim članom društva. Marunov i Ljutišin put jest put sazrijevanja nakon mladenačkih stranputica, uviđanja vlastitih pogrešaka i pokajanja. Nakon toga prihvaćaju svoju ulogu odraslih, zrelih i odgovornih članova zajednice, vraćaju dug djedu.2

 

Brlić Mažuranić, I. (2016). Priče iz davnine, Zagreb: VBZ:, str. 21

 

 

2 Molvarec, L. (2016).: Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2,  , str. 327

Potjeh i kršćanske vrijednosti

 

Ova bajka zagovara kršćanske vrijednosti, iako se ni u jednom trenutku ne spominje Bog. Autorica stavlja naglasak na ljubav, pravednost, poštenje i istinu. Potjeh je toliko opsjednut traženjem istine da je zaboravio na ljubav. Djed Vjest je onaj koji je pravedan i pošten. Marun i Ljutiša bivaju zavedeni lažnim obećanjima bjesova koji služe zlim silama. Lik boga Svarožića sasvim jasno možemo povezati s Isusom. Marun i Ljutiša su bili izgubljeni i nađoše se, ali su našli pravi put.1

 

Poslušajte bajku „Kako je Potjeh tražio istinu“ u izvedbi glumice Romine Vitasović.

Čitanje bajke

 

Također, u produkciji i distribuciji Bulaja Naklade & Mojih Čarobnih Misli nastao je animirani film „Kako je Potjeh tražio istinu“. Redateljica i urednica je Helena Bulaja Madunić.

Animirani film


1 Špehar M., Salopek A. (2015). Kršćanstvo u djelima Ivane Brlić Mažuranić. Riječki teološki časopis, Vol. 45 No. 1, str. 123

 

Šuma Striborova

 

 

Sin i snaha guja. Ilustrirao Stjepan Lukić. Brlić Mažuranić, I. (2010). Šuma Striborova, Uliks: Rijeka, str. 5

 

 

Šuma Striborova

 

U središtu priče je majčinska ljubav koja sve razumije i oprašta. Majka kao jedan od glavnih likova beskrajno je strpljiva, a suprotstavljena joj je okrutna i zla snaha guja, krajnje opaka. Između njih je dobar, plašljiv i naivan sin.

Majka trpi bez žaljenja, podnosi dužnost i žrtvuje se za bližnjega. No obraća se za pomoć Bogu kada više ne može podnositi nevolje i odmah prima pomoć u liku Domaćih.

Logika priča Ivane Brlić Mažuranić je rješavanje problema pouzdanjem u Božji poredak stvari. Međutim, takvo viđenje morala ne mora biti ni vezano za vjeru i religiju nego osobnu svijest i odgovornost. 1

Sin, majka, dobra djevojka i Malik Tintilinić. Ilustrirao Stjepan Lukić. Brlić Mažuranić, I. (2010). Šuma Striborova,Uliks: Rijeka, str. 28

 

 

Umjesto na majku, analiza bajke može usmjeriti svoj fokus i na mladića i mehanizme kojima on ostaje do kraja zarobljen moći ženskoga načela. Koliko je majka dominantna, toliko je mladić prikazan kao potpuno pasivna figura, dok njegovim životom upravljaju majka i supruga. Za razliku od razvoja i katarze Maruna i Ljutiše, mladićevo pokajanje i molba za Božjim i majčinim oprostom, događaju se bez jasnoga nagovještaja o osvještavanju vlastite pogreške (koju Marun i Ljutiša iskupljuju spašavanjem Vjesta od smrti) te posljedičnoga sazrijevanja na temelju vlastitih postupaka. 2

 

 

Majka i Domaći. Ilustrirao Stjepan Lukić. Brlić Mažuranić, I. (2010). Šuma Striborova, Uliks: Rijeka, str. 21

Šuma Striborova - animirani film

Za režiju, scenarij i animaciju je zaslužna Ana Despot kojoj je to ujedno i diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer Animirani film.


1 Zima, D.(2001). Ivana Brlić Mažuranić, Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str.118

2 Molvarec, L. (2016). Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, 2016., str. 328

Ribar Palunko i njegova žena

 

Ilustrirao Vedran Klemens.

Brlić Mažuranić, I. (2015). Priče iz davnine, Školska knjiga: Zagreb, str.133

 

 

Palunko je pohlepan lik kojem je važno bogatstvo te traga za blagom i dospijeva do dvora Morskoga kralja. Kralj ga postavi za dvorsku ludu i otme mu sina, dok njegova žena oslijepi od tuge. No ona ne zaboravi na obitelj nego traga za mužem i sinom suočavajući se s raznim preprekama.

Ženski likovi su u ovoj bajci dominantni, aktivni i etički značajni, kao i u mnogim drugim iz ove zbirke. Vlatko, Palunkov sin, pojavljuje se kao sporedan i pasivan lik, ponajviše jer je obilježen dojenačkom nemoći i ovisnosti. On je dijete koje na dvoru živi u raskoši i bezbrižnosti, razmaženo i lakoumno, pomalo obijesno, koje dane provodi u igri. Može se usporediti s djetetom u moderno doba, osobito u obiteljima viših društvenih slojeva – koje postaje središtem obiteljskoga života, njemu se posvećuje najviše pažnje i brige te ga se njeguje kako bi se omogućio razvitak svih njegovih potencijala.

Vlatko je sa svojim roditeljima živio na posve drukčiji način nego na dvoru čime se suptilno ističe  staleška razlika u pristupu i odgoju djeci. Palunko se razljuti vidjevši Vlatka u igri i obijesti dok mu majka tuguje. Međutim, majka je primjer odanosti, hrabrosti i požrtvovnosti, što na kraju daje rezultat. 1

 

Ilustrator Krsto Hegedušić. Brlić Mažuranić, I. (2016). Priče iz davnine, Zagreb: VBZ, str. 38

 

Ribar Palunko i njegova žena - animirani film


Molvarec, L. (2016).: Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2,  str. 329

Ostale bajke iz „Priča iz davnine“

 

Brlić Mažuranić, I. (2015). Priče iz davnine, Školska knjiga: Zagreb, str. 67

 

U bajci „Regoč“ susrećemo, osim naslovnoga junaka, lik male vile Kosjenke. Iako se radi o mitološkome biću, način na koji je Kosjenka predočena ne upućuje samo na to da je izrazito antropomorfizirana, tj. slična čovjeku, nego su joj pridane osobine apolonskoga djeteta: čistoća, neiskvarenost, beskrajna znatiželja i radovanje životu te želja za upoznavanjem svih životnih tajni.1

 

Regoč. Ilustracija Petra Orlića iz prvoga izdanja „Priča iz davnine“. Zima, D. (2019).  Praksa svijeta, Zagreb: Ljevak, str. 293

Regoč - kviz

 

Zadatak za učenike:

Izaberi nekoliko likova iz „Priča iz davnine“. Stavi popis njihovih vrlina na jednu listu i rangiraj te osobine prema vlastitoj procjeni.

Postoji li neka vrlina koju možemo cijeniti u moderno doba, a nije istaknuta kod likova u ovoj zbirci bajki?


1 Molvarec, L. (2016).: Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, str. 329

U bajci „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“ Jaglenac je oličenje dječje  neiskvarenosti i nevinosti koja ne poznaje zlo i bezazleno prihvaća život, ne vidjevši ni u čemu zla. Pripovjedač Jaglenčevo ponašanje karakterizira kao ludo, čime se naglašava razlika djeteta u odnosu na odrasle te afirmira romantičarska predodžba djeteta. Dok je Jaglenac dijete čija je dobrota urođena, a jačinom svoje neiskvarenosti pobjeđuje zlo vila Zatočnica, Rutvica je glasnogovornik miroljubiva, nenasilna kršćanskoga načela koje se pokazuje jačim od Reljine pravdoljubive, ali nagle i žestoke sablje.

 

Relja. Ilustrator Krsto Hegedušić. Brlić Mažuranić, I. (2016)., Priče iz davnine, Zagreb: VBZ, str. 150

 

Bajka „Jagor“ donosi središnji lik dječaka Jagora, zanemarena i zaboravljena djeteta, koje je maćeha zlostavljala, a čiji je otac nemaran i začaran. Siročad i zapostavljena djeca sa zlom maćehom neki su od najčešćih dječjih likova u bajkama, što je jedan refleks kojim su usmene bajke iz prošlosti odražavale stvarnost surova feudalnoga predmodernoga društva. U tome nesretnome odrastanju Jagoru utjehu pružaju kravica, kozica i Bagan koji kasnije postaju njegovi saveznici u bijegu od kuće. Kulturna predodžba o djeci i životinjama kao međusobno sličnima i srodnima stara je tisućama godina a temelji se na činjenici njihove bespomoćnosti i ovisnosti o odraslima. 1

 

 

1 Molvarec, L. (2016).: Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, str. 329

Škola i praznici

 

Zbirka „Škola i praznici“ sadrži pjesme i priče. Ivanina je poezija prvenstveno pragmatična; uči djecu kako se ponašati. Pjesme u zbirci su duhovitije i slobodnije nego na početku njezina pjesničkog djelovanja, ritmički su i versifikacijski bogatije.Kao likovi pojavljuju se djeca koja su prirodna, nestašna, brbljava, smiješna, simpatična. Ta djeca ne uče rado, neuredna su, razmažena, no nije cilj isticanje negativnih primjera ponašanja nego realan prikaz ljudskih mana…Na koncu se propagira požrtvovnost,  altruizam, istinoljubivost, nesebičnost, ali ponekad i nema didaktičke nakane.1

https://pixabay.com/vectors/cartoon-child-comic-2027156 (11.4.2024.)

 

Za učenike srednjih škola – provjerite svoje znanje i intuiciju vezanu za moral.

 

Moral - kviz


1  Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 36

Basne i bajke

 

Bajke u ovoj zbirci se razlikuju se od onih iz „Priča iz davnine“ po orijentalnim motivima i odstupanjem od tipične strukture bajke. Ističe se „Priča o sultanu Abdali“ – u kojoj sultan vlada željeznom šakom i želi biti zapamćen po okrutnosti, ali kasnije se kaje i preobrati, no nemotivirano. Premda su motivi orijentalni, ova je priča kršćanska te se bavi pitanjem pokajanja i oprosta.

 

https://pixabay.com/illustrations/vintage-literature-book-illustration-1723773(11.4.2024.)

„Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći“  je slična „Pričama iz davnine“ jer se radnja odvija u neodređeno doba, a prostor je kao pozornica. Okosnica pripovijedanja je igra trojice divova.  Zadaća Zorka Bistrozorkog je dohvatiti Sreću, a to mu uspijeva tek kad osjeti ljudsku bol i sućut.

Ostaje uz dijete jer mu se tu ukazala Sreća. Dakle, pobjeđuje ljudska priroda i odgovornost. 1

 

 

Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str.147

Zaključna riječ

 

U većini Ivaninih bajki, priča, pjesama te romanu „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ djeca su idealizirana, a među odraslima ima i isključivo negativnih likova. Polazi se od romantičarske ideje da se ljudi rađaju dobri, a društvo ih s vremenom iskvari. Ženska djeca su pritom prikazana posebno etički superiorno, dok u nekim primjerima kod dječaka možemo vidjeti labilnost i agresiju.

U današnje vrijeme uzimamo u obzir genetiku i odgoj kao faktore važne za razvoj djeteta. Stoga pretpostavljamo da ne možemo etički svrstati djecu u neku jasnu, jednoznačnu kategoriju. No važno je s njima puno razgovarati i upućivati ih također na važnost književnosti u formiranju stavova i ponašanja. Pritom ne smijemo zanemariti čitanje bajki, koliko god one prenaglašavale vrline i mane likova. Ponekad nas pretjerivanje bolje upućuje na primjećivanje osobina.

 

Ilustrirala Cvijeta Job. Zima, D. (2019). Praksa svijeta, Zagreb: Ljevak, str. 288

Popis literature


 

Crnković M., Težak, D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti. Zagreb: Znanje.

 

Molvarec, L. (2016).: Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, 323-340

 

Špehar M., Salopek A. (2015). Kršćanstvo u djelima Ivane Brlić Mažuranić. Riječki teološki časopis, Vol. 45 No. 1, 109-130

 

Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

Fotografije i ilustracije

 

Brlić Mažuranić, I. (2021). Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Zagreb: Znanje.

 

Brlić Mažuranić, I. (2015).  Priče iz davnine. Zagreb: Školska knjiga.

 

Brlić Mažuranić, I. (2016). Priče iz davnine. Zagreb: VBZ.

 

Brlić Mažuranić, I. (2010). Šuma Striborova. Rijeka: Uliks

 

https://pixabay.com/illustrations/vintage-literature-book-illustration-1723773 (11.4.2024.)

 

https://pixabay.com/vectors/cartoon-child-comic-2027156 (11.4.2024.)

 

https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/ (27.3.2024.)

 

Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

Zima, D. (2019). Praksa svijeta. Zagreb: Ljevak.