Svijet u koji su smješteni bezimeni likovi je zrakoprazan prostor posložen po fiktivnom poretku u kojem se pojedincu nameće suštinska nesigurnost kako bi taj poredak sebe zaštitio od individualnog djelovanja junaka.1
U Kafkinim romanima Proces i Zamak svi su prostori otvoreni i neprohodni. Mogućnost kretanja je samo prividna i to kretanje likova ka imaginarnom cilju zaokružuje jednu novu filozofiju prema kojoj je čovjek nemogućnost po sebi. Njegovi su likovi u svijetu u kojem je sve na prvi pogled obično, a njihova tragedija je sadržana u nemogućnosti reagiranja na taj svijet.2
Iskazan je osjećaj tjeskobe i osamljenosti primjerenih suvremenom čovjeku kome pisac nameće dva cilja, a to su živjeti svoj individualni život i biti dio zajednice, ali ne i čopora.3
1 Kafka, Franz. Proces; Preobražaj. Zagreb: ABC naklada, 1994., str. 5
2 Ibid., str. 6
3 Ibid.