Predragi oče,

nedavno si me jednom prilikom upitao zašto ja tvrdim da osjećam strah pred tobom? Kao i obično, nisam ti znao odgovoriti na to pitanje, djelomice upravo zbog tog istog straha što ga osjećam pred tobom, a djelomice i zato što bih se za obrazlaganje toga straha morao upustiti u previše pojedinosti da bih u govoru mogao i pola njih obuhvatiti. Pa i sad kad ti pokušavam odgovoriti pismenim putem, ovaj će odgovor također biti nepotpun jer me i u pisanju ometaju strah i njegove posljedice u vezi s tobom, i jer veličina predmeta uvelike nadmašuje moje pamćenje i sposobnost prosuđivanja.¹

U epistolarnoj formi piše o svojim nesuglasicama s ocem, o nemogućnosti da mu se suprotstavi. Kafka je pismo napisao 1919. s 36 godina, ali pismo nikad nije uručio svome ocu. U pismu je pretočio ispovijest o svemu onome što nije bilo dobro u njihovom odnosu. Iz ovog pisma jasno se može vidjeti koliko je otac svojom dominantnom figurom utjecao na život i djelo svoga sina.²