Mladenačka fascinacija politikom usmjerila ju je prema novinarstvu kao idealnom mediju putem kojeg je promicala prava žena, borbu protiv mađarizacije i germanizacije Hrvatske, ali i druge oblike društvene nepravde. Godine 1896. postaje članom redakcije afirmiranog hrvatskog dnevnika Obzor. Tijekom djelovanja u Obzoru njezin rad nije valorizirao njegov vlasnik Šime Mazzura. Zagorku je komentirao da je „baba bez imena i ugleda, nitko i ništa, zagorska kravarica, zaražena socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama“.[1]

Ne bi li aktivirala žene 1897. organizirala je tiskarske radnice u ženski radnički pokret Kolo radnih žena. Pokret je zabranio Mazzura, zaprijetivši joj otkazom. Poduzimala je i akcije protiv sve veće upotrebe njemačkog jezika u Zagrebu. Njezin aktivizam prerastao je u svojevrsnu uličnu organizaciju protiv švapčarenja u kojem su sudjelovali đaci, studenti i djevojke zaustavljajući ljude na ulici i pozivajući ih da govore hrvatski. Reakcija na njezin aktivizam bili su plakati koji su kružili gradom:

„Tko zna štogod o nekoj luđakinji sufražetki koja ulicama Zagreba zaustavlja kulturne građane s nekim ženskama i poziva ih da ne govore njemački? Tko tu luđakinju švabožderku nađe, neka je odvede u ludnicu, ili na redarstvo, da se grad oslobodi odurne muškarače.“[2]

Negativna reakcija na njezin aktivizam nije ju zaustavila u djelovanju. Zagorka je nastavila sa svojim angažmanom i u Obzoru, počevši objavljivati seriju portreta žena, i to od 1901. do 1903. Od svih akcija koje je vodila najistaknutija je demonstracija žena koje je protiv Khuena Héderváryja. Tom prilikom uspjela je na Markov trg dovesti tisuću žena i pred čitavom europskom javnošću poniziti Khuena kojemu su žene uzvikivale: „Dolje krvnik Héderváry“. Zagorki su zbog njezinog političkog angažmana prijetili, bila je i nakratko zatvarana, a s druge strane imala je i podršku istomišljenika.[3]

Predavala je po austrougarskim zemljama ne bi li proširila svijest o položaju žena i politici, solidarnosti, narodnoj borbi, o ženskom glasačkom pravu i dr. Godine 1909. sudjelovala je u polemici o „naprednoj ženi i današnjim muškarcima“ u kojoj je iznijela svoje stajalište o emancipaciji žena. Zagorkina vizija napredne žene odnosila se na izgradnju žene kao čovjeka, a muškarca je trebalo odgojiti da joj prizna ljudskost svojim ponašanjem i tolerancijom.[4]