-
Ivana Brlić Mažuranić i suvremeni moral
Život Ivane Brlić Mažuranić
Potječe iz ugledne obitelji – i Brlići i Mažuranići bavili su se politikom i umjetnošću. Ivanin djed, pravnik i političar, autor je cijenjenog djela „Smrt Smail-age Čengića“. Njegov brat Matija napisao je „Pogled u Bosnu“. Matijin sin Fran autor je „Lišća“. 1
https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/ (27.3.2024.)
Rođena u Ogulinu 1874.; otac joj je Vladimir Mažuranić, sin prije spomenutog Ivana Mažuranića. Vladimir je povjesničar, odvjetnik i književnik. Ima sestru i dvojicu braće.
Obitelj često seli iz Ogulina zbog očeva posla ili žive odvojeno pa ga posjećuju. To utječe na Ivanu pa je tako napisala svoju prvu pjesmu „Zvijezdi moje domovine“.
1882. dolazi u Zagreb te navraća djedu u banske dvore, ali se ne uspijeva s njim lako zbližiti.2
https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/ (27.3.2024.)
1 Crnković M., Težak, D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti. Zagreb: Znanje, str. 254
2 Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 14
Ivana je prva dva razreda pohađala u djevojačkoj školi u Zagrebu.
Lako je naučila francuski, njemački, ruski i engleski jezik.
Rođak Fran Mažuranić naveo ju je da zapisuje doživljaje i razmišljanja u dnevnik.
Udaje se za odvjetnika Vatroslava Brlića iz Broda na Savi pa se tamo i preseli. Rađa sedmoro djece, ali dvoje umire ubrzo nakon poroda.
Ivana najprije potiskuje želju za pisanjem jer je još kao djevojčica zaključila da se pisanje ne slaže sa ženskim dužnostima.
No kasnije je pomirila svoje shvaćanje dužnosti i želju da svojoj djeci bude vodič i pisanjem otvori vrata prema bajkovitom svijetu.
Objavljuje dvije zbirke pjesama za djecu „Valjani i nevaljani“ (1902.), „Škola i praznici“ (1905.) te zbirku pjesama za odrasle „Slike“ (1912.)
Godine 1913. izlaze „Čudnovate zgode Šegrta Hlapića“, a 1916. „Priče iz davnine“, 1916. „Autobiografija“…
Ivana sa suprugom i djecom
Dubravka Zima: „Ivana Brlić Mažuranić“ Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001., str. 25
Ivana nastavlja pisati dječje stihove i sređuje obiteljski arhiv.
Predsjedništvo JAZU-a je 1931. uputilo prijedlog Kraljevskoj švedskoj akademiji u Stockholkmu za dodjelu Nobelove nagrade za književnost Ivani Brlić-Mažuranić, a prijedlog je ponovljen i 1937.
Te je godine predložena i za dopisnog člana Umjetničkog razreda JAZU te biva izabrana.
Nakon smrti objavljene su joj knjige „Srce od licitara“ (1938.) i „Basne i bajke“ (1943.)3
Najvažnija Ivanina djela prevode se na većinu europskih jezika.
3 Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu., str. 25
Ivanina moralna stajališta
Prvi Ivanini dnevnički zapisi svjedoče o ranoj spoznaji temeljnih životnih istina.
Stoga su upravo oni i autobiografija najbolje polazište za dolazak do kršćanskih motiva u njenim djelima.
https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/(27.3.2024.)
Odgoj koji je Ivana primala u svome domu bio je u istančanom kršćanskom duhu i od najranijih dana ona gaji neizmjernu ljubav prema svome Stvoritelju i njemu se svakodnevno utječe. Taj duh utkala je i u svoja djela, što je sasvim razumljivo jer je prvenstveno pisala za svoju
djecu kojima je htjela ugraditi vrijednosti do kojih joj je stalo. Njena djela govore o dubokim, istinskim moralnim vrijednostima koje su utemeljene na biblijskoj istini o dobroti i ljubavi prema bližnjemu, poniznosti, skromnosti, grijehu, spoznaji, kajanju i opraštanju.
https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/zbirke/spomen-soba-ivane-brlic-mazuranic/(27.3.2024.)
Provjeri znanje kroz igru
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Ivo Zalar smatra da su „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ dječji roman s bajkovitim elementima. Lik Hlapića je nerealan zbog svoje dobrote, naivnosti i nesvakodnevne požrtvovnosti - on je i poduzetan, a to omogućuje razvoj priče.
Naslovnica prvog izdanja knjige, ilustracija Naste Šenoa-Rojc
Dubravka Zima: „Ivana Brlić Mažuranić“ Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001., str. 64
Fabula je dinamična i živa, spretno se gradi napetost, svaki element koji se pojavi kasnije ima funkciju: npr. krava u prizoru Hlapićeva noćenja u Markovoj kućici ima ulogu u fabularnom zapletu i kulminaciji. Lik Hlapića je izuzetan, dok je Gita prosječna te tako ostvaruju ravnotežu.
Zlo se pojavljuje u liku crnog čovjeka i njegova dva ortaka, a drugi likovi s njima moraju postići razmjer pa ih je mnogo. Završetak romana je također bajkovit. U knjizi nailazimo i na upute čitatelju o postupanju s ispripovijedanim. 1
Ivana Brlić Mažuranić: „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, Zagreb: Znanje, 2021., str. 6 i 41
1 Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 78
PRIČE IZ DAVNINE
U ovoj zbirci bajki autorica dosta toga preuzima iz slavenske mitologije, recimo likove i objašnjenja prirodnih pojave. Primjer je Svarožić koji diže sunce. Nadalje, primjećuju se elementi neoromantizma s kraja stoljeća, a to je jedan od poetičkih pravaca moderne. Obilježje moderne je npr. izrazita vizualnost njezinih priča te interes za prirodu. Priče imaju etičku i umjetničku ideju vodilju. Radnju najčešće pokreću osjećaji likova (Kosjenkina znatiželja, Palunkovo nezadovoljstvo i pohlepa, Potjehovo poštenje i istinoljubivost, Nevino sažaljenje itd.). Nema prave psihološke motivacije, a to se objašnjava djetinjom dobi likova. Likovi su nositelji jedne osobine i izvršitelji zadaće koju im je namijenila autorica. Pozitivni se ne razvijaju, a negativni se nekad preobražavaju, npr. Marun i Ljutiša se preobraćuju, Relja se smiruje, Mokoš se pokorava Suncu… 1
Autor slike: Vladimir Kirin, 3. Izdanje „Priča iz davnine“, 1926.
Dubravka Zima: „Praksa svijeta“, Zagreb: Ljevak, 2019., Str.295
1 Zima, D. (2001). Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 116
Kako je Potjeh tražio istinu
U središtu pripovjednoga interesa bajke „Kako je Potjeh tražio istinu“ su tri mladića, unuci starca Vjesta. Iako je adolescencija suvremena socijalno i kulturno konstruirana kategorija, ovdje se promatra kao razdoblje života između djetinjstva i odrasle dobi. Važnost socijalizacije mladih ljudi i njihovo pretvaranje u odrasle, zrele i punopravne članove ljudske zajednice nameće se kao dominantna tema u ovoj bajci. Osobitost djela je i rodna jednoznačnost, što nije karakteristično za ostale bajke; naime nema žena. Žene se inače prikazuju kaso moralnije, solidarnije, lojalnije, odane načelima. Moglo bi se zaključiti da se socijalizacija muške djece i mladih promatra kao složeniji i zahtjevniji zadatak. Potjeh kao višestruko nerealiziran (u životnoj pragmi, u neispunjavanju dužnosti prema djedu, u odustajanju od etike srca te, konačno, zbog izjalovljenja potrage za mudrošću) mora nestati jer nije obavio ključan zadatak socijalizacije: uklopiti se u zajednicu u skladu s dominantnim normama i postati korisnim članom društva. Marunov i Ljutišin put jest put sazrijevanja nakon mladenačkih stranputica, uviđanja vlastitih pogrešaka i pokajanja. Nakon toga prihvaćaju svoju ulogu odraslih, zrelih i odgovornih članova zajednice, vraćaju dug djedu.2
Ivana Brlić Mažuranić: „Priče iz davnine“, VBZ: 2016., str. 21
2 Molvarec, L. (2016).: Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, , str. 327
Potjeh i kršćanske vrijednosti
Ova bajka zagovara kršćanske vrijednosti, iako se ni u jednom trenutku ne spominje Bog. Autorica stavlja naglasak na ljubav, pravednost, poštenje i istinu. Potjeh je toliko opsjednut traženjem istine da je zaboravio na ljubav. Djed Vjest je onaj koji je pravedan i pošten. Marun i Ljutiša bivaju zavedeni lažnim obećanjima bjesova koji služe zlim silama. Lik boga Svarožića sasvim jasno možemo povezati s Isusom. Marun i Ljutiša su bili izgubljeni i nađoše se, ali su našli pravi put.1
Poslušajte bajku „Kako je Potjeh tražio istinu“ u izvedbi glumice Romine Vitasović.
Također, u produkciji i distribuciji Bulaja Naklade & Mojih Čarobnih Misli nastao je animirani film „Kako je Potjeh tražio istinu“. Redateljica i urednica je Helena Bulaja Madunić.
1 Špehar M., Salopek A. (2015). Kršćanstvo u djelima Ivane Brlić Mažuranić. Riječki teološki časopis, Vol. 45 No. 1, str. 123
Šuma Striborova
Sin i snaha guja. Ilustrirao Stjepan Lukić. Ivana Brlić Mažuranić: „Šuma Striborova“,Uliks: Rijeka, 2010., str. 5
Šuma Striborova
U središtu priče je majčinska ljubav koja sve razumije i oprašta. Majka kao jedan od glavnih likova beskrajno je strpljiva, a suprotstavljena joj je okrutna i zla snaha guja, krajnje opaka. Između njih je dobar, plašljiv i naivan sin.
Majka trpi bez žaljenja, podnosi dužnost i žrtvuje se za bližnjega. No obraća se za pomoć Bogu kada više ne može podnositi nevolje i odmah prima pomoć u liku Domaćih.
Logika priča Ivane Brlić Mažuranić je rješavanje problema pouzdanjem u Božji poredak stvari. Međutim, takvo viđenje morala ne mora biti ni vezano za vjeru i religiju nego osobnu svijest i odgovornost. 1
Sin, majka, dobra djevojka i Malik Tintilinić. Ilustrirao Stjepan Lukić. Ivana Brlić Mažuranić: „Šuma Striborova“,Uliks: Rijeka, 2010., str. 28
Umjesto na majku, analiza bajke može usmjeriti svoj fokus i na mladića i mehanizme kojima on ostaje do kraja zarobljen moći ženskoga načela. Koliko je majka dominantna, toliko je mladić prikazan kao potpuno pasivna figura, dok njegovim životom upravljaju majka i supruga. Za razliku od razvoja i katarze Maruna i Ljutiše, mladićevo pokajanje i molba za Božjim i majčinim oprostom, događaju se bez jasnoga nagovještaja o osvještavanju vlastite pogreške (koju Marun i Ljutiša iskupljuju spašavanjem Vjesta od smrti) te posljedičnoga sazrijevanja na temelju vlastitih postupaka. 2
Majka i Domaći. Ilustrirao Stjepan Lukić. Ivana Brlić Mažuranić: „Šuma Striborova“,Uliks: Rijeka, 2010., str. 21
Šuma Striborova - animirani film
Za režiju, scenarij i animaciju je zaslužna Ana Despot kojoj je to ujedno i diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer Animirani film.
1 Dubravka Zima: „Ivana Brlić Mažuranić“ Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001., str.118
2 Lana Molvarec: „Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić“, u: Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, 2016., str. 328
Ribar Palunko i njegova žena
Ilustrirao Vedran Klemens.
Ivana Brlić Mažuranić: „Priče iz davnine“, Školska knjiga: Zagreb, 2015., str.133
Palunko je pohlepan lik kojem je važno bogatstvo te traga za blagom i dospijeva do dvora Morskoga kralja. Kralj ga postavi za dvorsku ludu i otme mu sina, dok njegova žena oslijepi od tuge. No ona ne zaboravi na obitelj nego traga za mužem i sinom suočavajući se s raznim preprekama.
Ženski likovi su u ovoj bajci dominantni, aktivni i etički značajni, kao i u mnogim drugim iz ove zbirke. Vlatko, Palunkov sin, pojavljuje se kao sporedan i pasivan lik, ponajviše jer je obilježen dojenačkom nemoći i ovisnosti. On je dijete koje na dvoru živi u raskoši i bezbrižnosti, razmaženo i lakoumno, pomalo obijesno, koje dane provodi u igri. Može se usporediti s djetetom u moderno doba, osobito u obiteljima viših društvenih slojeva – koje postaje središtem obiteljskoga života, njemu se posvećuje najviše pažnje i brige te ga se njeguje kako bi se omogućio razvitak svih njegovih potencijala.
Vlatko je sa svojim roditeljima živio na posve drukčiji način nego na dvoru čime se suptilno ističe staleška razlika u pristupu i odgoju djeci. Palunko se razljuti vidjevši Vlatka u igri i obijesti dok mu majka tuguje. Međutim, majka je primjer odanosti, hrabrosti i požrtvovnosti, što na kraju daje rezultat. 1
Ilustrator Krsto Hegedušić. Ivana Brlić Mažuranić: „Priče iz davnine“, VBZ: 2016., str. 38
Ribar Palunko i njegova žena - animirani film
1 Lana Molvarec: „Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić“, u: Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, 2016., str. 329
Ostale bajke iz „Priča iz davnine“
Ivana Brlić Mažuranić: „Priče iz davnine“, Školska knjiga: Zagreb, 2015., str. 67
U bajci „Regoč“ susrećemo, osim naslovnoga junaka, lik male vile Kosjenke. Iako se radi o mitološkome biću, način na koji je Kosjenka predočena ne upućuje samo na to da je izrazito antropomorfizirana, tj. slična čovjeku, nego su joj pridane osobine apolonskoga djeteta: čistoća, neiskvarenost, beskrajna znatiželja i radovanje životu te želja za upoznavanjem svih životnih tajni.1
Regoč. Ilustracija Petra Orlića iz prvoga izdanja „Priča iz davnine“. Dubravka Zima: „Praksa svijeta“, Zagreb: Ljevak, 2019., str. 293
Zadatak za učenike:
Izaberi nekoliko likova iz „Priča iz davnine“. Stavi popis njihovih vrlina na jednu listu i rangiraj te osobine prema vlastitoj procjeni.
Postoji li neka vrlina koju možemo cijeniti u moderno doba, a nije istaknuta kod likova u ovoj zbirci bajki?
1 Lana Molvarec: „Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić“, u: Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, 2016., str. 329
U bajci „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“ Jaglenac je oličenje dječje neiskvarenosti i nevinosti koja ne poznaje zlo i bezazleno prihvaća život, ne vidjevši ni u čemu zla. Pripovjedač Jaglenčevo ponašanje karakterizira kao ludo, čime se naglašava razlika djeteta u odnosu na odrasle te afirmira romantičarska predodžba djeteta. Dok je Jaglenac dijete čija je dobrota urođena, a jačinom svoje neiskvarenosti pobjeđuje zlo vila Zatočnica, Rutvica je glasnogovornik miroljubiva, nenasilna kršćanskoga načela koje se pokazuje jačim od Reljine pravdoljubive, ali nagle i žestoke sablje.
Relja. Ilustrator Krsto Hegedušić. Ivana Brlić Mažuranić: „Priče iz davnine“, VBZ: 2016., str. 150
Bajka „Jagor“ donosi središnji lik dječaka Jagora, zanemarena i zaboravljena djeteta, koje je maćeha zlostavljala, a čiji je otac nemaran i začaran. Siročad i zapostavljena djeca sa zlom maćehom neki su od najčešćih dječjih likova u bajkama, što je jedan refleks kojim su usmene bajke iz prošlosti odražavale stvarnost surova feudalnoga predmodernoga društva. U tome nesretnome odrastanju Jagoru utjehu pružaju kravica, kozica i Bagan koji kasnije postaju njegovi saveznici u bijegu od kuće. Kulturna predodžba o djeci i životinjama kao međusobno sličnima i srodnima stara je tisućama godina a temelji se na činjenici njihove bespomoćnosti i ovisnosti o odraslima. 1
1 Lana Molvarec: „Predodžbe djece i mladih u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić“, u: Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, Vol. 5 No. 2, 2016., str. 329
Škola i praznici
Zbirka „Škola i praznici“ sadrži pjesme i priče. Ivanina je poezija prvenstveno pragmatična; uči djecu kako se ponašati. Pjesme u zbirci su duhovitije i slobodnije nego na početku njezina pjesničkog djelovanja, ritmički su i versifikacijski bogatije.Kao likovi pojavljuju se djeca koja su prirodna, nestašna, brbljava, smiješna, simpatična. Ta djeca ne uče rado, neuredna su, razmažena, no nije cilj isticanje negativnih primjera ponašanja nego realan prikaz ljudskih mana…Na koncu se propagira požrtvovnost, altruizam, istinoljubivost, nesebičnost, ali ponekad i nema didaktičke nakane.1
https://pixabay.com/vectors/cartoon-child-comic-2027156 (11.4.2024.)
Za učenike srednjih škola – provjerite svoje znanje i intuiciju vezanu za moral.
1 Dubravka Zima: „Ivana Brlić Mažuranić“ Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001., str. 36
Basne i bajke
Bajke u ovoj zbirci se razlikuju se od onih iz „Priča iz davnine“ po orijentalnim motivima i odstupanjem od tipične strukture bajke. Ističe se „Priča o sultanu Abdali“ – u kojoj sultan vlada željeznom šakom i želi biti zapamćen po okrutnosti, ali kasnije se kaje i preobrati, no nemotivirano. Premda su motivi orijentalni, ova je priča kršćanska te se bavi pitanjem pokajanja i oprosta.
https://pixabay.com/illustrations/vintage-literature-book-illustration-1723773(11.4.2024.)
„Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći“ je slična „Pričama iz davnine“ jer se radnja odvija u neodređeno doba, a prostor je kao pozornica. Okosnica pripovijedanja je igra trojice divova. Zadaća Zorka Bistrozorkog je dohvatiti Sreću, a to mu uspijeva tek kad osjeti ljudsku bol i sućut.
Ostaje uz dijete jer mu se tu ukazala Sreća. Dakle, pobjeđuje ljudska priroda i odgovornost. 1
1 Dubravka Zima: „Ivana Brlić Mažuranić“ Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001., str. 147
Zaključna riječ
U većini Ivaninih bajki, priča, pjesama te romanu „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ djeca su idealizirana, a među odraslima ima i isključivo negativnih likova. Polazi se od romantičarske ideje da se ljudi rađaju dobri, a društvo ih s vremenom iskvari. Ženska djeca su pritom prikazana posebno etički superiorno, dok u nekim primjerima kod dječaka možemo vidjeti labilnost i agresiju.
U današnje vrijeme uzimamo u obzir genetiku i odgoj kao faktore važne za razvoj djeteta. Stoga pretpostavljamo da ne možemo etički svrstati djecu u neku jasnu, jednoznačnu kategoriju. No važno je s njima puno razgovarati i upućivati ih također na važnost književnosti u formiranju stavova i ponašanja. Pritom ne smijemo zanemariti čitanje bajki, koliko god one prenaglašavale vrline i mane likova. Ponekad nas pretjerivanje bolje upućuje na primjećivanje osobina.
Ilustrirala Cvijeta Job. Dubravka Zima: „Praksa svijeta“, Zagreb: Ljevak, 2019., str. 288