-
Mate Balota - pisac iz naroda
Mate Balota pseudonim je književnika čije je pravo ime Mijo Mirković.
Pseudonim je preuzeo od marčanskog učitelja Benjamina Deprata, autora humoreski objavljivanih u Našoj slozi, a zatim u Hrvatskom listu. Pod tim pseudonimom Mirković je uz poeziju objavio i zavičajni književno-monografijski niz: Tijesna zemlja, Stara pazinska gimnazija i Puna je Pula.
https://en.wikipedia.org/wiki/Mate_Balota#/media/File:MateBalota.jpg
Depratov Mate Balota bio je poseban švejkovski tip, mnogo prije Švejka, nasmijan istarski seljak, koji postaje smiješan u uniformi austrijskog kavalerista.
Balota je jednom prilikom pisao Depratu i molio ga da mu pošalje svoje priloge. S obzirom da je Deprato imao sušicu, nije mu mogao odgovoriti. Nakon toga Mirković počinje pisati pod pseudonimom Mate Balote (između ostalih). Tek poslije Deprato je primijetio te Mirkovićeve priloge i reagirao. Napomenuo je, ali više u šali, da u listu piše netko pod imenom Mate Balote onako kako on ne misli.1
1 Mate Balota: "Dragi kamen", akcentuirano izdanje, Amforapress Pula, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Fakultet ekonomije i turizma "Mijo Mirković": Pula, 2023., str. 111
BALOTINA SVESTRANOST
Bio je svestran čovjek od samoga djetinjstva, tako da ga ustvari i ne možemo okarakterizirati samo kao književnika. U prvoj biografiji tridesetih godina rečeno je da je Balota "ribar, mornar i fizički radnik", rođen u Raklju 28. rujna 1898. Osnovnu školu, koju je osnovao njegov otac, Ante Mirkovic-Gaspić, pohađao je u rodnom gradu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Mate_Balota#/media/File:Mirkovic_and_family.jpg
Mate Balota s majkom i sestrama u Moravskoj
Mate Balota: „Od Raklja do Londre“, Mathias Flacius: Labin, 2011., str. 194.
Za studijskog boravka u Oxfordu 1935.
Gimnaziju je započeo u Pazinu, a završio u Zabrehu u Češkoj. Školovanje je nastavio u Zagrebu, Beogradu, Frankfurtu, Berlinu i Bratislavi. Na Fakultetu za ekonomske i društvene nauke u Frankfurtu stekao je doktorat 1923. godine.
Mate Balota: „Od Raklja do Londre“, Mathias Flacius: Labin, 2011., str.199
U vinogradu u Vantačićima 1962.
Već u dječačkoj dobi Mijo Mirković je radio na trabakulu koji je prevozio kamen za Anconu. Kasnije se zaposlio u kamenolomu, na željezničkoj pruzi, u tiskari... Po završetku školovanja bio je novinar, knjigovođa, profesor na fakultetu i dekan.1
Mate Balota: "Dragi kamen, prvo akcentuirano izdanje", Amforapress, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli: Pula, 2016., str.162.
Mate Balota s prijateljima Mirom Žmakom i Josipom Buićem na gucu „Kalavojna“ u Vantačićima 1939.
1 https://www.labin.com/lcplus/mate-balota--mijo-mirkovic-biografija-1138(23.10.2023.)
RANI RADOVI
Mate Balota je prvu pjesmu Kuraj napisao kad mu je bilo tek devet godina.
Pisao je o Istri, ali je bio daleko od nje. Pretpostavlja se da su mu tragedije i mukotrpan život ljudi koje je vidio u djetinjstvu ostali u trajnoj, živoj uspomeni, a mučila ga je nostalgija za rodnim krajem.
https://croinfo.net/forum/index.php?topic=1964.60
Žena s preslicom u Medulinu 1864.
Kad sve to nije bilo dovoljno da se stvori živa i detaljna slika tog vremena, Balota se obraćao za pomoć svom prijatelju iz pazinske gimnazije Viktoru (Vitoriju) Vitoloviću. Vitolović je nakon gimnazije završio studij agronomije i radio kao profesor u Istri sve do Drugog svjetskog rata.1
Balota prikazom života običnih ljudi pruža uvid u istarsku kulturnu i povijesnu baštinu, ali iznosi i sveopće ljudske vrijednosti i fenomene. Za autora je zavičaj inspiracija i temelj umjetničkog izražavanja.2
Balotin prvi članak, okrenut bijedi u Istri, bio je cenzuriran. Napisao ga je kad je kao mornar u Ratnoj mornarici upoznao autro-ugarske, pulske i ljubljanske ratne zatvore. Bio je između ostalog zatvorenik pod optužbom da je sudjelovao u presijecanju vojnog telefonskog voda.
Odlazak u partizane bio je logičan dio njegova puta i tu pokazuje također iskonsku vezu s malim čovjekom.
Mirković je pisao ekonomske studije i mnoga druga djela sa željom da svoje stvaralačke snage stavi u službu gospodarskog i društvenog razvoja naroda iz kojeg je potekao. U predgovoru monografije „Matija Vlačić Ilirik“ Balota kaže: „Pođe li za rukom piscu da ovom knjigom približi Matiju Vlačića Ilirika Hrvatskoj, a hrvatsku nauku, književnost i umjetnost Vlačiću, to znači i u nekoj mjeri približiti Istru Hrvatskoj i Hrvatsku Istri, bit će postignuta njena svrha."3
1 https://sapphoart.wordpress.com/2019/05/30/mate-balota-mijo-mirkovic-u-zbirci-dragi-kamen/ (23.10.2023.)
2 Marin Franičević: "Pjesnici i stoljeća", Mladost: Zagreb, 1974., str.209
3 Mate Balota: Na crvenoj istarskoj zemlji,Čakavski sabor; Otokar Keršovani; Istarska naklada; Edit: Pula; Rijeka, 1979., str. 10-11
Zadatak za učenike
Provjeri svoje predznanje o Baloti u ovom kvizu!
Kviz broj jedan: https://wordwall.net/resource/62773951/mate-balota-biografija
Kviz broj dva: https://www.labin.com/lcplus/mate-balota--mijo-mirkovic-biografija-1138
ANEGDOTE O BALOTINOM ODNOSU PREMA KUHINJI
I.
Nakon vjenčanja (8. 9. 1924.) Mirković razgovara s tek vjenčanom ženom Stankom i razmjenjuje mišljenje o hrani te traži da jednom tjedno mora u prehrani biti grahorice (maneštre, grah, grašak i sl.), a ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir da se jede gibanica jer je to živa mast. Žena Stanka se toga držala, ali je sa svojom majkom znala napraviti gibanicu za njihov gušt, jele bi je “kriomice’’ u kuhinji. Jednom prilikom Miji su bili došli nenadani gosti, a on je oko podne otišao u kuhinju i pitao: “Stanka imaš li što da ponudimo nenadanim gostima?’’. Stanka mu reče da nema, a Mijo pita neka da ono što jedu ona i njena majka Saveta. Kad je Stanka ponudila goste s gibanicom, Mijo joj reče: “Što to nikad ne spremaš. Baš je dobro, čak odlično!’’
II.
Mirković dolazi s posla pomalo nervozan i sjeda za stol, a žena mu poslužuje sarmu uvjerena kako je to svoje omiljeno jelo dobro napravila. Mijo počinje jesti i uskoro odgurne tanjur govoreći da je sarma sama mast te odlazi u drugu sobu. Uskoro dolazi i sjeda za stol Saveta, majka žene Stanke, te počinje jesti sarmu, a Stanka plače pa je majka pita što joj je. Stanka kaže kako joj muž nije zadovoljan sa sarmom. Na to će njezina majka: “Ima pravo čovjek, sarma je posna, sve škripi pod zubima!’’. U takvim razlikama u odnosu prema hrani živjela je novoosnovana obitelj Mirković.
III.
Mirkoviću se rodio prvi sin Marko i dobio ime prema svomu pradjedu, odnosno očevu djedu Marku. U Aleksincu su bili: roditelji, baba Saveta i baba Mara, koja je došla čak iz daleke Italije da vidi svoga prvoga unuka. Prolazili su dani sa stalnim jelima u kojima je prevladavalo meso pa se baba Mara zaželila zelenoga radića te je stoga nabrala na livadi divljega radića i spravila salatu. Kad je počela jesti, baba Saveta se prekriži i u čudu reče: “Ljudi božji, ljudsko čeljade pa jede travu!’’. Još jedna velika razlika u odnosu na ishranu.
Ulomci dnevnika preuzeti su iz: A. T. Mirković: "Crtice i anegdote iz života Mije Mirkovića/ Mate Balote", XV. godina, svezak 1., Rijeka, 2010. str. 19-56.
https://pixabay.com/photos/soup-vegetable-soup-minestrone-8021566/
https://pixabay.com/photos/minestrone-soup-vegetable-soup-74303/
ISTARSKA KUHARICA: ŠTO BI PREPORUČIO MATE BALOTA?
Maneštra, najpoznatije istarsko jelo "na žlicu", duboko je ukorijenjena u kulinarsku tradiciju Istre. Osnovu svake istarske maneštre čine kuhani krumpir i grah, kojima se, osim suhog mesa, dodaje i nešto od sezonskog povrća, po čemu će se tako pripravljena maneštra i zvati: maneštra od bobići - od mladog kukuruza, maneštra od jačmika - od ječma, maneštra od slanca - slanutka, maneštra od koromača...
Kada se za pripravu maneštre koristi kiseli kupus ili kisela repa, tada govorimo o joti, tipičnom zimskom pijatu.
Posebna karakteristika istarskih maneštri je začinjanje "peštom". Pešt se priprema tako da se zajedno dobro "iskoše" panceta (suha slanina), češnjak i list peršina te se tako pripremljena pastasta masa doda u maneštru na samom početku kuhanja da bi se slanina dobro raskuhala.
Dodatna značajka istarskih maneštri bila je da se točno znalo koja vrsta suhog mesa, isključivo svinjskog, ide u koju maneštru. Najčešće korišten i najcjenjeniji "dodatak" maneštri bila je suha kost od pršuta.
No, ako se već moglo birati, onda: u jotu se obavezno stavljala suha panceta, uz slanac - suha svinjska rebra, uz jačmik - suhe svinjske nogice, uz koromač - suhi svinjski jezik...1
1https://www.istra.hr/hr/gourmet/istarska-kuhinja/3575(30.10.2023.)
MANEŠTRA OD BOBIĆI
Sastojci:
Za 4 osobe:
6 dag mladog kukuruza
25 dag graha
2 krumpira
20 dag pancete
6 režnjeva češnjaka
1 vezica peršin
kost od pršuta
sol i papar
Upute za pripremanje:
Grah namočiti preko noći, ocijediti i preliti hladnom vodom. Kuhati desetak minuta, procijediti, preliti vrelom vodom, dodati kost od pršuta i staviti kuhati. Kad grah omekša, dodati krumpir narezan na kockice i mladi kukuruz. Dodati "pešt": pancetu, češnjak i peršin sitno isjeckati i dobro izmiješati u jednoličnu smjesu. Kad su svi sastojci skuhani, izvaditi kost od pršuta, odvojiti meso od kostiju i vratiti u juhu. Posoliti i popapriti.
JOTA
Sastojci:
Za 4 osobe:
20 dag graha
20 dag krumpira
20 dag kiselog kupusa
6 dag slanine - hamburgera
1/2 glavice luka
1 žlica brašna
3 režnja češnjaka
1 lovorov list
1 žlica koncentrata rajčice
20 dag suhe svinjetine
sol i papar
Upute za pripremanje:
Grah namočiti preko noći u vodi, ocijediti i skuhati. Zasebno skuhati kiseli kupus i krumpir. Ukoliko se priprema jota sa svinjskim mesom, meso treba skuhati s kiselim kupusom. Slaninu narezati na kockice i popržiti na vlastitoj masnoći. Dodati sjeckani luk i češnjak. Posipati brašnom, popržiti i zaliti s malo vode. Na zapržak izručiti kuhani grah, krumpir i kupus, lovorov list i koncentrat rajčice, preliti vodom i prokuhati. Posoliti i popapriti. Kad je juha prokuhala, skinuti je s vatre i poslužiti.2
2 https://www.gastronaut.hr/recepti/istarska-kuhinja/(30.10.2023.)
ŽIVOT NA SELU
(OD SREDINE 19. DO PRVIH DESETLJEĆA 20. ST.)
Balota u Tijesnoj zemlji opisuje selo kao zatvorenu cjelinu koja ne želi imati veze s gradom, a na više mjesta je istaknuta negativna uloga novca u životu seljaka, kaže Josip Milićević. Seljaci su tradicionalno jedan drugom za uslugu umjesto novca davali poljoprivredne proizvode ili stoku, a nekad uzvraćali i radom ili volovskom zapregom. Lončari su npr. nosili proizvode po čitavoj Istri i mijenjali ih za žito ili grah.
S novcem je povezan i dug. On je najčešće nastajao gradnjom kuće i početkom novog braka. Povećavao se različitim porezima i obavezama, ali i prijevarama trgovaca, odvjetnika i zelenaša. Ako se dogodi krađa, jedino imućniji seljaci mogu pomoći siromašnijim.1
Balotina seoska rodna kuća u Raklju
„Sutra se to može svakome desiti. A tako biva i kad se zapali kuća, sijeno, kad udari strijela.“2
1 Josip Milićević:“Narodni život i običaji u djelima Mate Balote“, u: Književno djelo Mate Balote, Matica hrvatska: Zagreb, 1998., str. 199
2 Mate Balota: „Tijesna zemlja“, Istarska nakladna zadruga: Rijeka, 1946., str. 81
Također, zimi je bilo hladno jer istarske kamene kuće nisu građene za dužu zimu: „…kuće su kamenite, otporne na vjetar, ali je u njima zimi hladno kao u mlinu. Hrana je oskudna, jede se kukuruz, kaša od kukuruznog brašna, palenta, nešto krumpira i graha, mnogo broskve, malo nakiseljenog kupusa, ječmeni kruh. Najbolja seljačka kuća kolje samo jednog prasca, sva se slanina i meso soli, suho meso i kobasica moraju trajati, ako se svuda do žetve, bar do kopnje, slanina do novog prasca…“ 1
U seoskim kućama nije bilo mnogo namještaja. U kuhinji je bio veći drveni stol i stolice te postelja za starije i bolesne. U sobama su bili nogari, posteljina od konoplje, veliki vuneni pokrivač.2
U Balotinoj kuhinji
1 Mate Balota: „Tijesna zemlja“, Istarska nakladna zadruga: Rijeka, 1946., str. 152
2 Josip Milićević:“Narodni život i običaji u djelima Mate Balote“, u: Književno djelo Mate Balote, Matica hrvatska: Zagreb, 1998., str. 199
Život je općenito bio težak. „Cijele noći na kiši, dane na mrazu, kopanje od jutra do mraka o Duhovima, kad su dani dugi, na suncu koje pali i peče do utrobe i srca. Na jesen biti mokar svaki dan, sušiti opanke, sušiti krožet i koret, uvečer pod uljenom svjećicom krpati opanke, drugi dan opet u opancima na kišu, u susnježicu, u blato, na mraz…“
S obzirom da Balota prati tri generacije, dolazi i do nekih promjena. Promjene nastaju u nošnji, načinu življenja i prehrani. Velika novost je i početak školovanja djece. Ovdje se govori o privatnoj školi koju je otvorio jedan postolar, a naknada za njegov trud bila je pšenica,ozimac, ulje ili vino. Roditelji su se teško odlučivali školovati djecu jer im onda ne mogu pomoći u kući i u polju.
Prije opisa Markove i Martinine svadbe pripovjedač život sela stavlja u povijesni kontekst, čime tumači naglu krv Rakljanaca, poteklih od uskoka i dinarskih doseljenika, koji su imovinu osvajali pljačkama i ubojstvima. Kao trag te prošlosti ostala je “zapaljivost” ljudi u svađama, sklonost tučnjavama, otimanje djevojaka…1
1 Sanja Franković: "Književno oblikovanje gospodarskih problema u romanu 'Tijesna zemlja' Mate Balote",Croatica et Slavica Iadertina, Vol. 14/1 No. 14., 2018.str. 141
BALOTINI PUTOPISI
Njegovi putopisi nastali su 30-ih godina za vrijeme fašističke talijanske vladavine u Istri, 40-ih tijekom rata i 50-ih u doba poraća.1
Labin i Labinština
U putopisu Balota raščlanjuje gospodarske promjene i novosti za fašističke uprave te promjene u ponašanju i karakteru ljudi. 2
„Čudnovatu moć ima i novac, mnogo jaču od dinamita i eksploziva, i taj se novac kotrlja nekako živo i bezglavo kao balote jarine po mareti od juga. I u tome kotrljanju novac glača ljude kao voda kamen, mijenja ih izvana i iznutra, deformira ih, razjeda im dušu, unakazuje ih moralno.“
https://croinfo.net/forum/index.php?topic=1964.90
Labin, 1925.
Prisjeća se prošlosti, Matije Vlačića Ilirika i njegovih potomaka. Pita se koliko se mogu domaći ljudi oduprijeti denacionalizaciji i novim vrijednostima.
„U toploj noći na labinskom pločniku mislim na starog Matiju Vlačića, Flacija Ilirika, koji je na tom istom pločniku prije četiri stotine godina odlučivao da bježi iz Labina i da traži novu istinu Lutherove nauke u natmurenoj hladnoj Njemačkoj. Eto, taj Mate Vlačić je bio tada tu, i poslije toga četiri stotine godina su postojali Vlačići oko Labina(…) Da li mogu Vlačići i Diminići, i Fonovići i Viškovići, da se odupru ovim novim tankovima denacionalizacije: novcu i novoj vanjskoj civilizaciji? Neku godinu mogu, ali trajno neće.“
U putopisu Barban i barbanština Balota govori o južnoj Istri u kojoj se osjeća agresivno potalijančivanje, dok u Puli to nije toliko izraženo.3
O tom nam svjedoči putopis Pula i Puljština.
„U Puli, po gostionicama, na ulici i na tržnici govori se otvoreno hrvatski(...)“
https://croinfo.net/forum/index.php?topic=1964.90
Vodnjan 1914. (Puljština)
Situacija u Pazinu je pak sljedeća: „Šuljam se do stare gazdarice kao tat. Ona me objeručke dočekuje i razdragano govori sa mnom hrvatski, ali njezina kći Aneta, naša nekadašnja drugarica, kaže da više hrvatski ne zna.“
Zadnji je ulomak preuzet iz putopisa Srednja Istra.
1 O putopisima govori Boris Biletić. Citati su preuzeti iz zbirke Na crvenoj istarskoj zemlji čiji je izbor tekstova napravio Mario Kalčić (Pula : Čakavski sabor : Istarska naklada ; Rijeka : "Otokar Keršovani" ; Rijeka : Edit, 1979.)
2 Boris Biletić: „Tematski svijet Balotinih putopisa“, u: Književno djelo Mate Balote, Matica hrvatska: Zagreb, 1998., str. 237
3 Ibid. 238
STARA PAZINSKA GIMNAZIJA
Balota govori o Pazinu za vrijeme talijanske okupacije i u djelu Stara pazinska gimnazija.
Gimnazija je djelovala od 1899. i nastala je pod Austrijom, a nasilno je ukinuta 1919. Balota je i sam tu gimnaziju pohađao.
Svoj tekst o školi započinje opisom Pazinske kotline. Govori o društvenim te gospodarskim prilikama u Pazinu na prijelazu stoljeća.
https://croinfo.net/forum/index.php?topic=1964.90
Pazin 1897.
Naglasak je na političkim odnosima talijanske manjine i hrvatsko-slovenske većine i stranačkim borbama .1
Govori se o mladim ljudima koji su bili željni informacija, ali do njih nisu mogli doći u maloj pazinskoj sredini.
„Tražili su put da doznadu više nego što su im mogle dati škola i sredina, širi put znanja, više i jasne vidike, literaturu koja nije bila u školi dozvoljena, kritiku i referate o knjigama.“
Napominje da ljudi iz Pazina nisu spremni na revoluciju, već se mire s postojećim stanjem. Naravno, dio problema leži u spomenutom premalom dodiru s literaturom, ali i raznovrsnim pojedincima.
„Uopće je Pazin bio najmanje podesno mjesto da privikne ljude na borbu uopće… Trebalo je iz Pazina preći u grad, u pravi grad(…)“
Pravi, vrijedan susret s kulturom bili su posjeti kazališta iz Zagreba: „Za našu gimnaziju, osobito za đake koji se više nisu mogli oduševiti cirkusom, ipak je najveći događaj u godini bilo gostovanje Hrvatskog kazališta iz Zagreba.“
Premda se Balota divi gradskim obrazovanim i kulturnim ljudima, pokazuje oduševljenje radnicima i seljacima. Kritizira fratre i profesore iz svoje gimnazije jer ih smatra konzervativnima i krutima.
1 Boris Biletić: „Tematski svijet Balotinih putopisa“, u: Književno djelo Mate Balote, Matica hrvatska: Zagreb, 1998., str. 166
BALOTINA POEZIJA
Mijo Mirković se na književnoj sceni pojavio 1930. godine koristeći pseudonim Mate Balota. U zagrebačkom tjedniku Istra objavio je tri čakavske pjesme Pramaliće, Roženice i Moja mati. S pojavom Balotine poezije javlja se novi kontinuitet poetskog stvaralaštva na čakavštini. Jedina Balotina zbirka pjesama Dragi kamen izlazi 1938. godine. 1
Prve pjesme objavljene su u istarskim emigrantskim časopisima. Nakon što su bile uvrštene u pregled regionalnog stvaralaštva Tadijanovićeve i Delorkove Antologije hrvatske moderne lirike 1933., objavljene su i u Antologiji nove čakavske lirike 1934. O Balotinim književnim počecima piše i urednik Antologije Ive Jelenović. Za Jelenovića su to bile pjesme jednostavnog i lakog izraza, dubokih misli i izrazito socijalno obojane u kojima se nazirala bol za otuđenim rodnim krajem, u koji se Balota nije smio vratiti zbog okupatorske vlasti.2
Poetski opus nastao između 1930. i 1937. potrebno je promatrati u kontekstu tog doba, prateći nekoliko razina na kojima funkcionira Balotina lirika. Prva razina odnosi se na utjecaj Gervaisa i Ljubića na Balotu kao čakavskog pjesnika. Druga razina odnosi se na Balotino pjesništvo u kontekstu cjelokupne hrvatske poezije tridesetih godina. Treća razina je ujedno i najbitnija i odnosi se na originalnost njegova poetskog opusa. 3
1 Miroslav Šicel: „Balotina lirika u kontekstu međuratne čakavske poezije“, u: Književno djelo Mate Balote, Zagreb: Matica hrvatska, 1998., str. 99
2 Mate Balota: „Dragi kamen“, Pula: Amforapress: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli: Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", 2023., str. 166
3 Miroslav Šicel: „Balotina lirika u kontekstu međuratne čakavske poezije“, u: Književno djelo Mate Balote, Zagreb: Matica hrvatska, 1998., str. 100
Poput njegovih predratnih istarskih suvremenika bio je emigrant iz vlastitog zavičaja. Svojim stvaralaštvom kojim donosi nešto novo Balota se javlja nakon Vladimira Nazora, Pere Ljubića i Drage Gervaisa.4 Pjesnike je mučila prekinuta veza s rodnim krajem i duhovnim identitetom. Materinski jezik predstavljao je način da se sačuva identitet od gubitka svijesti i zaborava.5
Balota je svoju intuiciju i maštu uskladio s načinom kako njegovi težaci, ribari ili mornari osjećaju, doživljavaju i misle. Njegovi estetski oblici izgrađeni su emotivnim smislom, sredstvima i oblicima izražavanja kojima je raspolagala težačka civilizacija u Istri. Lirske pjesme proizlaze iz težačkog humanizma, isključivosti i aktivnog suprotstavljanja sustavu tadašnjega gradskog života.6
Čakavsko pjesništvo nastalo je iz potrebe da se opiše težački život pun snage, bijede i zanosa.7
4 Ibid., str. 103
5 Glorija Rabac-Čondrić: „Poetika istarskog egzodusa“, u: Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar, 1993., str. 249
6 Zvane Črnja: „Hrvatski Don Kihot“, Rijeka: "Otokar Keršovani," 1971., str. 199-200
7 Ibid., str 206
Pjesme
Dragi kamen
U autorskom primjerku Balota je olovkom ispravio deset tiskarskih grešaka, a između pjesama Lipi tići i Božićni račun z gospodinon Benedetom stavio je nekoliko pera gardelina koje je uzgajao. Pera se i danas mogu tamo naći.1
1 Mate Balota: „Dragi kamen“, Pula: Amforapress: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli: Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", 2023., str. 138
Tone Peruško, Balotin najbliži suradnik, u prvoj recenziji Dragog kamena, objavljenoj u emigrantskom časopisu Istra1938. godine pod naslovom Balotin i naš Dragi Kamen, piše o teorijskim ishodištima, estetici i smislu Balotine poetike.1
1 Mate Balota:„Dragi kamen“, Pula: Amforapress: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli: Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", 2023., str. 174
Tone Peruško „Balotin i naš Dragi kamen“, "Istra", br. 29/1938. preuzeto 16.2.2024. s https://www.ino.com.hr/digitalizirana-gradja/novine
Prve pjesme objavljene su u istarskim emigrantskim časopisima. Nakon što su bile uvrštene u pregled regionalnog stvaralaštva Tadijanovićeve i Delorkove Antologije hrvatske moderne lirike 1933., objavljene su i u Antologiji nove čakavske lirike 1934. O Balotinim književnim počecima piše i urednik Antologije Ive Jelenović. Za Jelenovića su to bile pjesme jednostavnog i lakog izraza, dubokih misli i izrazito socijalno obojane u kojima se nazirala bol za otuđenim rodnim krajem, u koji se Balota nije smio vratiti zbog okupatorske vlasti.1
1 Glorija Rabac-Čondrić: „Poetika istarskog egzodusa“, u: Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 1993., str. 166
Ogledom Lijepi mrtvac, objavljen u emigrantskom časopisu Istra krajem 1938., Balota piše reakciju na polemiku o sudbini čakavštine, koja je započela u hrvatskom tisku objavljivanjem Antologije nove čakavske lirike 1934. godine.1
1 Mate Balota: „Dragi kamen“, Pula: Amforapress: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli: Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", 2023., str. 165
Mate Balota „Lijepi mrtvac “, "Istra", br. 50-52/1938. preuzeto 16.2.2024. s https://www.ino.com.hr/digitalizirana-gradja/novine
