Život Marije Jurić Zagorke

Mnogo se raspravljalo o Zagorkinoj godini rođenja. Datum Zagorkinog rođenja riješen je tek 2006. godine, kada je Slavica Jakobovič Fribec objavila točne podatke nakon što je istražila Knjige rođenih: „Marija Jurić, krsnim imenom Mariana, rođena je 2. ožujka 1873. u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca, kao kći Josipe rođ. Domin i Ivana Jurića, kasatora dobra Negovec u posjedu Ivana grofa Erdödyja, Marijina krsnog kuma“.¹ Najčešće se spominju tri godine njezina rođenja: 1873., 1876. i 1879. godina. Sama je Zagorka često doprinosila stvaranju tajanstvenosti o svom rođenju izbjegavajući navesti točne podatke i demantirati netočne.²

Rođena je u dobrostojećoj obitelji. Njezin otac bio je upravitelj imanja baruna Geze Raucha, Héderváryjevog kuma. Budući da je bio uspješan upravitelj Rauchova imanja, Jurić je imao i ugledan društveni položaj, a samim time i dobro imovinsko stanje.³

Tijekom svoga života Zagorka je prolazila kroz tri patološka stanja koja je trebalo nadrasti, ljubomoru, škrtost i mušku superiornost, da bi sačuvala dostojanstvo, individualnost i slobodu. Patologija ljubomore pratila ju je zbog majčine opsesivne ljubomore koja je narušavala odnos sa suprugom, a time i odnos s obitelji ispunjen nasiljem, teškim riječima i optužbama. Krenuvši u školu, pronalazi bijeg od okrutne svakodnevice. Zagorkino školovanje trajalo je devet godina i bila je odlična učenica. Školovanje je započela privatnom podukom zajedno s plemićkom djecom u Rauchovu dvorcu, nastavila u Varaždinu, te završila u samostanu Sestra milosrdnica u Zagrebu.

Bez obzira na to što je bila natprosječno darovito dijete te pisala odmalena i pokretala učeničke novine, roditelji joj nisu bili u mogućnosti omogućiti daljnje školovanje. Nakon šest godina školovanja u Zagrebu, na majčino inzistiranje, roditelji su je povukli na imanje, gdje je neko vrijeme pomagala ocu u vođenju poslova.

Još kao maloljetnica prisilno je udana za mađarskoga činovnika, kojega gotovo nije niti poznavala. Udajom se nije usrećila jer joj je suprug bio patološki škrtac. S njim je otišla u Mađarsku, a dogovoreni brak završio je Zagorkinim živčanim slomom. Nakon tri godine pobjegla je od muža, najprije u Srijemsku Mitrovicu kod ujaka, a potom u Zagreb.⁴

Nesretne okolnosti nisu joj dozvolile da potone i izgubi sebe. Da bi očuvala slobodu, samostalnost, individualnost i pravo na vlastitu egzistenciju, okreće se radu i učenju kao aktivnostima u kojima pronalazi sebe, kao izvor svega, i sredstvo kojim se odupire okolini.⁵

Postojeće stanje trebalo je prihvatiti kao nešto od čega se kreće prema slobodi, a ne kao nešto na što je čovjek osuđen. Sebe je postavila nasuprot svijetu, ali i općenito položaj žene u tom svijetu. Oblikujući svijet prema sebi, nije bila spremna na kompromise jer su oni za nju značili negaciju osnovnih vrijednost - individualnu nezavisnost i slobodu subjektivnosti.⁶
 

Književno stvaralaštvo

Zagorka je pisala i polemičke tekstove u kojima se zalagala za ravnopravnost spolova i ženska prava - pravo glasa za žene, na obrazovanje, profesiju i imovinu. Tekstove je objavljivala pod različitim, često muškim, pseudonimima (Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica). Najpoznatiji pseudonim izabrala je zbog ljubavi prema hrvatskom puku.

Na nagovor i pod pokroviteljstvom biskupa Strossmayera oko 1910. počela je pisati povijesne romane. Zbog toga se povukla iz novinarstva, a u zagrebačkim, bečkim i budimpeštanskim arhivima istraživala je građu koja joj je poslužila u pisanju romana. Nakon objave Gričke vještice dobila je nadimak „grička vila“, a nakon objave Gordane „kraljica Hrvata“. ¹

Zagorkini romani bili su dio društvenog angažmana, prosvjetiteljskog i patriotskog nadahnuća i aktivne borbe za nacionalnu nezavisnost u protunjemačkoj kampanji. U pisanju povijesnih romana podržavao ju je biskup Josip Juraj Strossmayer financirajući tiskanje i preprodaju prvih njezinih knjiga, pripovijesti Roblje i romana Vladtko Šaretić.²

Mnogi Zagorkini romani izlazili su u nastavcima kao podlistak u različitim novinama. Grička vještica izlazila je u Malim novinama, Kaptolski antikrst i Modri đavo u Hrvatskoj metropoli, Republikanci u Ilustrovanom listu, a Plameni križari u Jutarnjem listu. U romanima koji su izlazili u nastavcima razvila je posebnu tehniku rasta napetosti i prekidanja radnje u najnapetijem trenutku kako bi održala čitateljski interes.³

Prepuni su dinamičkih motiva i formula posuđenih iz ljubavnih, avanturističkih, gotskih i viteških romana. Fabule su razgranate, a važnu ulogu imaju sredstva za stvaranje i zadržavanje napetosti kao zagonetna ubojstva, spas u zadnji čas, uvođenje likova koji mijenjaju identitet, kobne slutnje, nagli obrati, različiti efekti iznenađenja, krađa važnih pisama, oživljavanje već mrtvih likova, stalna iskušenja glavnog junaka…⁴

Jeste li znali da je Zagorka...

• s četrnaest godina napisala dramu iz rimskog doba Kalista i Doroteja?¹
• u mladim danima najčešće je diktirala svoje tekstove. Imala je poseban način rada. Ne bi li postigla što bolju koncentraciju oči bi prekrila maramom, a njezinom bi maštom zavladali likovi čije je doživljaje i sukobe pretočila u svoje romane?²
• prije pisanja proučavala povijesnu građu i druge materijale, pravila zabilješke i kad bi taj dio posla završila počela bi s pisanjem?³

• popularizirala brojna nova imena?

ZAGORKA – jedan je od pseudonima Marije Jurić kojeg je preuzela iz rodoljubnih razloga.

GORDANA – Lijepa i odvažna glavna junakinja serijala Gordana – Kraljica Hrvata. Ime dolazi od riječi gorda, a znači ponosna.

DAMIR – Gordanina ljubav. Dolazi od riječi dati i mir, a znači davatelj, nositelj mira.

SINIŠA – Lik iz Gričke vještice. Trenkovčasnik i pandur, mlad i neustrašiv, plemenit i pošten. Ime dolazi od riječi sin.

VJERAN – Plemić Vjeran Keglević glavni je muški junak u romanu Jadranka. Ime Vjeran izvedeno je od imenice vjera i znači onaj koji je vjeran.

DORJA – Ženski lik iz romana Plameni inkvizitori. Dorja je oblik imena Doroteja, a dolazi iz grčkog jezika i znači dar Božji.

JADRANKA –Ime je nastalo od imena Jadranskog mora.

TAJANA – Ženski lik iz Plamenih inkvizitora, a dolazi od riječi tajna.⁴